Najveći organizam na Zemlji je veličine 1.665 fudbalskih terena

Sljedeći put kada budete kupovali bijele šampinjone u trgovini, samo zapamtite, možda su slatke i veličine zalogaja, ali imaju rođaka na zapadu koji zauzima blizu 965 hektara tla u Plavim planinama Oregona. Drugim riječima, ova ogromna gljiva bi obuhvatila 1.665 fudbalskih terena ili skoro četiri kvadratne milje (10 kvadratnih kilometara) travnjaka.

Tim upario uzorke

Otkriće ove divovske Armillaria ostoyae 1998. godine najavilo je novog rekordera za titulu najvećeg poznatog organizma na svijetu, za kojeg većina vjeruje da je plavi kit dug 33,5 metara i težak 200 tona. Na osnovu trenutne stope rasta, procjenjuje se da je gljiva stara 2.400 godina, ali bi mogla biti stara i do 8.650 godina, što bi joj osiguralo mjesto i među najstarijim živim organizmima, piše Scientific American.

Tim šumarskih naučnika otkrio je diva nakon što je krenuo u mapiranje populacije ove patogene gljive u istočnom Oregonu. Tim je upario uzorke gljiva u Petrijevim zdjelicama kako bi vidio da li se spajaju, što je znak da potiču od iste genetske jedinke, te su koristili DNK otiske kako bi utvrdili gdje jedna pojedinačna gljiva završava.

Ova vrsta gljive uzrokuje bolest korijena Armillaria, koja ubija dijelove četinara u mnogim dijelovima SAD-a i Kanade. Gljivica prvenstveno raste duž korijenja drveća putem hifa, finih niti koje se spajaju i luče probavne enzime. Ali Armillaria ima jedinstvenu sposobnost da proširi rizomorfe, ravne strukture nalik na tanke niti, koje premošćuju praznine između izvora hrane i dodatno proširuju opseg gljivice.

Kombinacija dobrih gena i stabilnog okruženja omogućila je ovoj posebno ogromnoj gljivi da nastavi svoje puzajuće postojanje tokom proteklih milenijuma. "Ovo su vrlo čudni organizmi za naš antropocentrični način razmišljanja", kaže biohemičar Myron Smith sa Univerziteta Carleton u Ottawi. Jedinka Armillaria sastoji se od mreže hifa, objašnjava on. "Zajedno, ova mreža se naziva micelijum i neodređenog je oblika i veličine".

Sve gljive iz roda Armillaria poznate su kao medonosne gljive, zbog žutokastih i slatkih plodnih tijela koja proizvode. Neke vrste dijele ovu sklonost ka monstruoznosti, ali su po prirodi benignije. U stvari, prva masivna gljiva otkrivena 1992. godine - Armillaria bulbosa površine 15 hektara, koja je kasnije preimenovana u Armillaria gallica - svake se godine slavi na "festivalu gljiva" u obližnjem gradu Crystal Falls u Michiganu.

Novi način razlikovanja

Myron Smith je bio doktorand botanike na Univerzitetu u Torontu kada su on i kolege otkrili ovu ekskluzivnu gljivu u listopadnim šumama u blizini Crystal Fallsa. "Ovo je bio svojevrsni sporedni projekat", prisjeća se Smith. "Istraživali smo granice [gljivičnih] jedinki koristeći genetske testove i prve godine nismo pronašli granicu".

Zatim su mikrobiolozi razvili novi način razlikovanja jedinke od grupe blisko povezanih braće i sestara koristeći niz molekularno-genetičkih tehnika. Glavni test je upoređivao gljivične gene za znakove inbridinga, gdje heterozigotne trake DNK postaju homozigotne. Tada su shvatili da su pogodili u centar pažnje. Jedinka Armillaria bulbosa, koju su pronašli, težila je preko 100 tona (90,7 metričkih tona) i bila je stara otprilike 1.500 godina.

„Ljudi su imali ideje da su možda velike, ali niko nije imao pojma da su toliko velike“, kaže Tom Volk, profesor biologije na Univerzitetu Wisconsin–La Crosse. „Pa, to je sigurno najveći publicitet koji će mikologija dobiti – možda ikad".

Ubrzo nakon toga, otkriće još veće gljive u jugozapadnom Washingtonu objavili su Terry Shaw, tada u Coloradu, pri Službi za šume SAD-a (USFS), i Ken Russell, šumski patolog u Odjelu za prirodne resurse države Washington, 1992. godine. Njihova gljiva, primjerak Armillaria ostoyae , pokrivala je skoro 600 hektara ili 6,5 kvadratnih kilometara. A 2003. godine Catherine Parks iz Službe za šume SAD-a u Oregonu i njene kolege objavile su svoje otkriće trenutnog giganta Armillaria ostoyae.

Ironično, otkriće tako ogromnih primjeraka gljiva ponovo je rasplamsalo debatu o tome šta čini pojedinačni organizam. "To je jedan skup genetski identičnih ćelija koje međusobno komuniciraju i imaju neku vrstu zajedničke svrhe ili se barem mogu koordinirati da nešto urade", objašnjava Volk.

I džinovski plavi kit i ogromna gljiva udobno se uklapaju u ovu definiciju. Isto važi i za koloniju muškog jasikovog drveta tešku 6.615 tona (šest miliona kilograma) i njegovih klonova koja pokriva 107 jutara (43 hektara) planinske padine u Utahu.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad